Najvažniji odgovori i pitanja na temu RAUKANTEX FP.
Pitanja i odgovori za vaše kupce o RAUKANTEX FP
Visokogradnja
Na primjer, u Njemačkoj Model Building Code (MBO) definira vrste objekata za koje su potrebni zahtjevi zaštite od požara:
- infrastrukturne zgrade: npr. u zdravstvu, socijalnoj službi, školama
- visoke zgrade > 22 m visine
- komercijalni objekti > 800 m²
- uredske i upravne zgrade > 400 m²
- Smještajni kapaciteti > 12 kreveta
- Restorani > 40 mjesta za goste
Osim toga, postoje propisi i smjernice (npr. državni građevinski propisi, smjernice za izgradnju škola) koji definiraju točne zahtjeve za zaštitu od požara.
Njime se ocjenjuje ponašanje građevinskog materijala u požaru koristeći se posebnim metodama ispitivanja i graničnim vrijednostima. Na području EU-a primjenjivat će se za nove proizvode. U usporedbi s DIN 4102-1, detaljnije se razmatraju svojstva dima (s = smoke) i kapljičnosti (d = droplets) građevinskog materijala. To se razmatranje provodi za klase građevinskog materijala od A2 do D. Teško zapaljivi građevinski materijali ne smiju nastaviti gorjeti samostalno nakon što se ukloni izvor paljenja, tj. oni su samogasivi. U europskoj klasifikaciji klasa građevinskog materijala označava doprinos građevinskog materijala požaru.
Ovo je samo orijentacijska klasifikacija. Stvarna klasa građevinskog materijala može se utvrditi samo ispitivanjem!
| HRN 4102-1 | EN 13501-1 |
| A1, A2 – negoriv | A1 – negoriv A2 – negoriv / teško goriv |
| B1 – teško goriv | B, C – teško goriv |
| B2 – normalno goriv | D, E – normalno goriv |
| B3 – lako zapaljiv | F – lako zapaljiv |
s + smoke = razvoj dima
s1 – nema/malo dima
s2 – srednji dim
s3 – gusti dim
d + droplets = kapanje/padanje gorućih kapljica
d0 – nema kapanja/padanja
d1 – ograničeno kapanje/padanje
d2 – jako kapanje/padanje
Za klasifikaciju unutar klasa B, C i D vrijede ispitni standardi EN 13823 SBI (Single Burning Item, toplinsko opterećenje uzrokovano jednim gorućim objektom za građevinske proizvode) i EN ISO 11925-2 (zapaljivost proizvoda izloženih izravnom djelovanju plamena – 2. dio ispitivanje pojedinačnim izvorom plamena). Klasifikacija se temelji na graničnim vrijednostima.
Vodilica
Razina opasnosti (HL) određena je kombinacijom klase rada i klase izvedbe. Postoje kategorije HL1, HL2 i HL3, pri čemu je HL3 najviša razina opasnosti. HL određuje operater; HL3 je često potreban kako bi se zajamčila najveća moguća sigurnost
Klasa rada | Klase izvedbe | |||
| N: standardna vozila | A: automatska vožnja | D: vozila na kat | S: spavaća kola i kušet-kola | |
Površinska vozila | HL1 | HL1 | HL1 | HL2 |
| Tunel <= 5 km | HL2 | HL2 | HL2 | HL2 |
| Tunel > 5 km | HL2 | HL2 | HL2 | HL3 |
| Tunel, nije moguća bočna evakuacija | HL3 | HL3 | HL3 | HL3 |
Zahtjevi zaštite od požara za sve komponente predstavljeni su u 26 skupova zahtjeva (npr. R1, R22, R24…). Oni ovise o vrsti primjene (funkciji) i mjestu ugradnje. Ponekad postoji popis komponenti. Za ostale komponente uzimaju se u obzir izložena površina, zapaljiva masa i okoliš. Svaki skup zahtjeva sastoji se od definiranih ispitnih postupaka i specifičnih graničnih vrijednosti (ovisno o HL1, HL2, HL3). Skup zahtjeva određuje operater. R-zahtjev definira, na primjer, potrošnju kisika, toplinsku učinkovitost i toksičnost.